Bio je svojevrsni „turbopunjač“ i mastermind tada razigranog, nadahnutog, na trenutke nezadrživog Dinama na putu do naslova prvaka 1982. Ime Marka Mlinarića tadašnjim je nogometnim poklonicima, bilo dječarcima ili odraslima, „zvonilo“ otprilike kao danas Luka Modrić… Bio je ona izvorna, prava desetka, nogometaš s „aromom“ koja gotovo hipnotički privlači gledatelje. Jedan slobodan udarac izveo bi lijevom, a sljedeći desnom nogom…. I lopte bi nerijetko s filigranskom putanjom letjele preko živoga zida u rašlje.
Svejedno mu je bilo igrao lijevom ili desnom nogom, ordinirao u sredini ili bliže krilu, unosio „nered“ u suparničkom kaznenom prostoru ili presijecao lopte pomažući u defenzivi. Prošao je kompletnu Dinamovu školu, osvojio (ne)priznati naslov prvaka 1979. u famoznom slučaju Tomić, osvojio i Kup 1980. i 1983. godine.
Mlinarić je s ukupno 613 utakmica drugi na ljestvici igrača s najviše nastupa u Dinamovu dresu, iza rekordera Dražena Ladića s 802. Uz spomen Mlinke uvijek nam se nameće i zanimljiv „štiklec“. Dok je igrao za francuski Cannes, ondje je mlada, nadolazeća tinejdžerska zvijezda bio – Zinedine Zidane. Mlinarić je tada, kao stariji igrač i svojevrsni mentor mladima, između ostalih Zidanea uvježbavao izvoditi slobodne udarce. Obojica su ovih virtuoza, i Mlinarić i potom Zidane, tehniku „slobodnjaka“ doveli gotovo do savršenstva.
Slike
